Kristalno srce
04.09.2008., četvrtak
Izdaja...kada je najmanje očekuješ...
|
Bilo je dosta! Dosta zabijanja noža u moja leđa. Dosta ostavljanja bolnih rana. Zašto su ljudi tako bešćutni, bez imalo osjećaja? Još nisam našla odgovor na to pitanje koje sam si ovih dana nekoliko puta postavila u glavi!! Zašto se to baš meni moralo dogoditi? I taman kada sam mislila da me više nikad neće izdati ponovo to napravi. Zašto sam uopće pomislila da bi moglo biti drugaćije? Moja nekada najbolja prijateljica ostavila mi je toliko toga za razmišljanje. Jer sam joj toliko toga mislila reći kada sam shvatila da samo 2 mjeseca mogu raskinuti naše prijateljistvo. Nisam znala da samo 2 mjeseca mogu tolikooo toga promjeniti. Ali očito mogu...i sada sam se u to uvijerila. Kao i u to da to očito nije bilo pravo prijateljistvo, onakvo kakvim sam ga ja smatrala. Prevarila sam se. Ma koliko god ona tvrdila suprotno i pričala neku drugu priču ja joj više ne vjerujem. Ne! Nije vrijedno spomenuti njezino ime jer ona zna o kome pričam! I to vrlo dobro. Ali zbilja nisam očekivala da bi to ONA mogla napraviti. Činila se kao osoba kojoj se zbilja možeš povjeriti no ona to više nije. Ne za mene...niti će to ikada više biti. Kao i njezina kako bi to rekla... pomoćnica! Jer mi je i ona jednom to isto napravila. Već se ispraksirala...očito!! No uz sve to što se dogodilo postoji i jedna vedrija strana( ćak)... moje prijateljice koje su bile samnom dok sam se još oporavljala od toga šoka, premda nisam to pokazivala. Trebalo mi je dugoo da se na to priviknem. Ali sada napokon jesam. I uz svuu podršku moje obitelji i prijatelja odlučila sam. Postat ću jaća... i više mi nitko neće zabiti nož u leđa. (barem ne tako uskoro)...  I samo se duboko nadam...da ako ta osoba dospije na ovaj blog...da to neće sve izbrbljati svojo maloj grupici podanika...( i kao šećer na kraju dodati pokoju laž)...nadam se da to još od njih mogu očekivati... a ako se to IPAK dogodi(što me nebi čudilo) to sve govori o njima. Pa sad... pozdrav do daljnjega. ( no i dalje ostaje ono od prošlog posta... moj je život i dalje prekrasan... no neki ljudi me katkad znaju povrijediti...jer ja sam ipak ljudsko biće... nadam se... heheheh) |
28.08.2008., četvrtak
Volim sve u svom životu!
|
Dragi moji...upravo sada gledam kako sunce grije zelene listove na drveću i slušam jednu pjesmu, we are in heaven. Razmišljam o prekrasnom životu koji se širi pred amnom. Prekrasnom, punom iznenađenja i izazova. I upravo sada ne shvaćam jednu stvar. Zašto ljudi režu zlatnu nit života i prekidaju sve posebne stvari koje su postavljene ispred nas. Jer koja je svrha kao dar dobiti život i onda ga odbaciti? Jednostavno volim sve što oko mene postoji. Moji prijatelji, obitelj,... svi oni koji podržavaju u životu. Ljubav koja me napaja životnom energijom...postaje sve jaća kada se sjetim svega najlijepšeg što sam postigla, dobila i što ću tek osvojiti. Jer je, kao leptir, svaka osoba posebna, jedinstvena. Cilj mi je biti dobra sa svima i stvarati prijateljistva. Kada nekome pomogneš jednostavno osjetiš zahvalu koja dolazi iz srca. Ovim se putem želim zahvaliti mojim roditeljima koji me vole svom nebeskom ljubavi. Koji me podržavaju i dižu na noge kada je teško. Sestrama što me uvijek uspiju nasmijati. Bez njih ne bi bila ista osoba. One su jednostavno još jedan dio mog prekrasnog života. Prijateljima kojima mogu vjerovati i koji će uvijek biti uz mene ma kakva god bila. I svim drugim osobama u životu kojeg sam zavoljela najviše na svijetu i čuvam ga kao najveće blago. Hvala vam!!  |
25.08.2008., ponedjeljak
Moja Fantasy prijateljica
|
I sama sam rekla kako sam pomalo opićena(nadam se u dobrom smislu). No ja ovaj put nisam ostala samo na riječima. Moja ionako prebujna mašta negdje se morala istaknuti, vidjeti... ovaj post posvetit ću plodu moje i sestrine mašte. Jer upravo to je svorilo lika o kojem ću reći nešto više. Biografija: Ime: Riona Mjesto stanovanja: Online igrica Perfect world Datum rođenja: 16.7.2008 Ima iskustva sa čudovištima, razvila je i mnoge mačevalačke sposobnosti. Jak je magičar koji je svojim iskustvom trenutno dospio na 45 lvl. Kao mlada se već interesirala za čudovišta i veliki Online svijet. Niste očekivali takvo što, zar ne? Paa...meni se taj lik jakoo sviđa. I kada bi postojao Fantasy svijet u njemu bih voljela upravo tako izgledati. Zbog dobre grafike i lijepote same Igre zbilja sam se uživila i kao da sam postala dio tog nestvarnog svijeta(nažalost  )U slućaju da želite znati kako izgleda...  Malo je mutno...ali šta sad...heheh.... Ona će trenutno, i vjerojatno zauvijek čuvati moj blog. I zato ne budiite zločesti  ...A zasada vas pozdravljam...(ispričavam se zbog podužeg ne pisanja posta...nadam se da se neće ponoviti...) |
04.08.2008., ponedjeljak
Dugouhi prijatelji
|
U životu postoji mnogo prekrasnih iskustava. Ali mnoga od njih stvaraju ljudi oko nas bila ona dobra ili loša. Prije nekih 3 godine u svoj sam život pustila prijatelja. Makar se u početku i nismo nešto slagali.... on je bio poprilićno uplašen. Ne hoda na dvije noge, niti se odjeva... ne ide čak ni u školu. Zato jer on nije čovjek već moj mali dugouhi prijatelj. A taj moj mali bijeli prijatelj mekog krzna, prekrasnih plavih očiju i crnih bjegica po leđima zove se Mrvac. Mrvac je u moj život donio mnogo sreće i radosti. Jer tko nebi mogao odoljeti bijeloj njuškici i dugim uhama te velikim okicama? Ja sigurno ne. On je poprilično mlad a već ponosan otac 2 male bijele zečice Eli i Izi. Te dvije male pahuljice potpuno su na tatu izgledom a što se odgoja tiče...njihova siva mama je za to zaslužna.Ima joj je MUcka( ali je mi više volimo zvati muca) Zeco-pas reklo bi se, jer je ona zbilja takva. Poput psa. Jako inteligentna i druželjubiva. Baš kao što sam rekla, u početku se sa Mrvcem nisam previše slagala. Nisam mnogo znala o tome kako postupati sa zečevima ali sam ga već na prvi pogled jako zavoljela. A zadnjih godinu dana počeli smo se odlično slagati. Shvatila sam što mu paše, što voli a što ne. Pročitala sam i nekoliko knjiga o zečićima. I premda moj kunić kao i svi mora jesti zadravu hranu veliki je sladokusac  . Evo to je on...slikan odozdola. Sad mu se ne vide plave okice jer mi se nešto pomrdalo na fotografiji.  Sada vas pozdravljam...nadam se da jeovo bilo dovoljno za sada.Pusa od Mrvca, malih beba, Muce i mene.  |
27.07.2008., nedjelja
Ulazim u svijet bloga!
|
Osjećam da je vrijeme. Vrijeme da napokon stvorim nešto novo. Vrijeme da na jednom mjestu zabilježim svaku svoju misao, osjećaj... sve svoje snove i ciljeve. Svaki je početak težak.  No svaki ga čovjek gleda i proživljava drugačije. Ja ovaj gledam kao nešto novo proizašlo isključivo iz moje mašte. Ovo je početak stvaranja mojeg malog kutka. U njemu ću uliti svu svoju kreativnost, umjeće pisanja i nešto što svaki čovjek ima: umjeće stvaranja nećeg jedinstvenog. Poput leptira čija krila nikada nisu ista jer je majka priroda upotrijebila maštu i trud kako bi se svakome mogli diviti. MAŠTU! E to je nešto čega zbilja imam na pretek. I to mi je drago. Jer ona stvara ideje. Prije no što sam otvorila ovaj blog, pregledala sam mnoge druge.  Neki su ih ljudi svojim zamislima, idejama, trudom izbrusili u najljepši dijamant dok će neki to tek postati. Ja se nadam da će moj blog biti jedan od takvih i da ću pogoditi teme koje će vas zanimati. Kao što sam već spomenula, ovaj je blog proizašao iz moje mašte. A u mašti se događa svašta. Ja ne maštam o tome da imam dvorac, vozni park i da izgledam savršeno jer nitko nije savršen. Ovo će vas možda malo iznenaditi ali npr. mene više privlaće bića koja su zaostavljena u ljudskim zaboravima. Promislite jednom. Dvaput. Ako do sada niste shvatili o čemu govorim reći ću vam. Ima neke ljepote i čari u zmajevima, pegazima, jednorozima... E vidite, oni još žive u mojoj mašti. A kao što sam rekla: MAŠTA RADI SVAŠTA! Ja nemoram maštati o savršenoj obitelji, odličnim prijateljima, prekrasnim iskustvima jer ja to imam.  I čuvam to kao najveće blago. I baš svaki dan gledam kao novu pustolovinu.Jer je život pun iznenađenja.I treba živjeti punim plućima. Vidimo se do sljedećeg javljanja.   |
